Geopolitika

Geopolitika

Geopolitics

Geopolitics

USVAJANJE NOVIH OBRAZOVNIH POLITIKA INOVACIJA PRILIKOM RESTRUKTURIRANJA VISOKOG OBRAZOVANJA ZA 21. VIJEK

 

  1. Sandra Santrač

Apstrakt

Restrukturiranje univerziteta je složeno i veoma kompleksno pitanje, jer pored političke volje zahtijeva pravnu regulativu, koja je u skladu sa evropskim obrazovnim standardima i kompatibilna sa donesenim deklaracijama u vezi kvalifikacionih okvira. Usvajanje novih obrazovnih politika na osnovu visokih standarda i metodologije, omogućiće restrukturiranje obrazovnog sistema koje će moći preuzeti vodeću razvojnu ulogu u društvu, jer će samo obrazovanje i nauka omogućiti tehnološki razvoj u cilju dinamičnog odgovora globalizaciji.

Prisutan je hroničan nedostatak novca, a time i obrazovanja prema evropskim standardima koji bi mogli obezbjediti tehnološke lidere i nove tehnologije. Decentralizacijom, dobijenim budžetskim sredstvima univerzitet treba raspolagati autonomno kao i dodatno obezbjeđenim vlastitim sredstvima, što će omogućiti njegov razvoj i uvođenje atraktivnih i multidisciplinarnih studijskih programa.

Ključne riječi: standardi, metodologija, decentralizacija, kvalifikacioni okvir, tehnološki lideri

Uvod

Tehnologija mijenja način na koji svijet funkcioniše. Kako tehnologija evoluira, tako i vještine koje ih koriste. Kako bi sutra ostali konkurentni, današnji studenti moraju razviti tehnike koje se lako prilagođavaju promjenama. Zato je neophodmo angažovanje koje će osigurati da naredne generacije ovladaju vještinama za 21. stoljeće. Vlada treba razmotriti pristup modelima obrazovne politike utemeljene na potrebi generisanja znanja i holističkog obrazovanja u usvajanju informativne pismenosti.

Znanje i informacija kao osnova nove ekonomije zahtijevaju visoko obrazovanje zasnovano na IT tehnologijama. To zahtijeva uvođenje novih kurikuluma fokusiranih na nivo kompetencija koje sadrže nove vještine, sposobnosti u primjeni znanja i analitičnost. Korištenje ovih vještina u digitalnom dobu, te pravilna procjena usvojenih vještina kod studenata, odrediće da li će biti osposobljeni za globalno društvo u virtuelnom okruženju. Svjetsku ekonomiju možemo posmatrati kao neku vrstu hijerarhije znanja u obliku piramide, pri čemu samo oni koji stalno investiraju u inovacije i znanje ostaju na vrhu (Reinert, 2006).

Inovacije nezadrživo izrastaju u presudnu prednost svake zemlje, a inovacije u obrazovanju predstavljaju silu, koja, u krajnjem slučaju, predstavlja osnov za ekonomsku dobit (Čalić, 1971). Nove članice EU kao Litvanija, Slovačka, Češka, Latvija postaju tehnološki lideri u EU, jer su iskoristili zaostalu tehnologiju iz doba Varšavskog pakta kao komparativnu prednost. One su se okrenule investiranju u znanje, istraživanje i razvoj IT tehnologija.

Time su obezbijedile transfer novih tehnologija ili stvaranje vlastitih, zahvaljujući restukturiranju univerziteta koji su istinski postali nezavisni. Usvojili su i ovladali kurikulumima, kojima je obezbijeđena multidisciplinarnost studijskih programa, a tim i kompetativnost. Tuning-(usaglašavanje) su znalački prilagodili svojim finansijskim mogućnostima i strateškim razvojnim ciljevima, gdje se Latvija nametnula kao faktor u doprinosu razvoja kurikuluma u EU, sa dokumentom, Referencing of the Latvia Education System to the European EQF (2012) prilikom Tuning procesa (usaglašenja) programa.

Tradicionalne industrije koje počivaju na prirodnim resursima se sve više sele u treće zemlje. Primjenjujući pravilo komparativne prednosti, koje kaže da se zemlje trebaju specijalizovati za ono u čemu su najbolje, vodeće države OECD-a se fokusiraju na uslužne i kreativne djelatnosti, razvoj visokih tehnologija i informaciono-komunikacionih tehnologija. One prealaze na eksploataciju znanja, jedinog resursa koji se trošenjem uvećava. Ako je industrijska proizvodnja nužna koriste se zemlje niskih troškova u Aziji ili jugoistoku Evrope. U cijelom OECD-u informaciona tehnologija i ekonomija znanja neminovno su dovele do nastanka postindustrijskog rada. Može se zaključiti da je riječ o suptilno definisanom kolonijalnom diskursu, jer su najrazvijenije zemlje glavni nosioci intelektualne svojine (Howkins, 2003).

 

Zašto ne smijemo čekati?

Naša djeca žive u globalnom digitalnom svijetu, svijetu koji je transformisan tehnologijom i ljudskom snalažljivošću. Imajući u vidu brzu promjenu, ogromnu količinu informacija kojima se treba upravljati i uticaj tehnologije na život uopšte, studenti moraju da primjene postojeće skupove veština, kao i da razviju nove setove vještina kako bi se nosili i da bi napredovali u ovoj promjeni društva. To govori da strategija restrukturiranja visokog obrazovanja je neprovodiva bez simultane reforme osnovnog i srednjeg obrazovanja, koji su na vrlo niskom nivou znanja (nekompetentna metodologija i kurikulumi), sa pedagoškim metodama iz 19 vijeka. (Milijević, S. 1993).

Proizvod univerziteta je osoba znanja koja treba i može opstati na tržištu rada i doprinositi dizanju proizvodnje, zaposlenosti, a tim ekonomskoj održivosti društva. Znanje nije bezlično kao novac. Znanje ne boravi u knjizi, u banci podataka u nekom softverskom programu. Znanje je uvijek utemeljeno u nekoj osobi, nosi ga osoba, stvara ga, uvećava, unapređuje, primjenjuje, predaje ga drugom. Prema tome, prelazak na društvo znanja stavlja ličnost u središte pažnje. Društvo znanja će morati da bude univerzalan model upravo zbog toga što je društvo znanja, društvo različitih znanja i zato što je globalne naravi (Draker, 2006).   

Ministarstvo obrazovanja mora voditi računa o metodologiji i standardima u pripremi budućih inputa na univerzitetima RS. Od pristupa prema ovoj kategoroji zavisi output ili proizvod univerziteta u vidu diplomca sa konkurentnim znanjem i vještinama.  Između ostalog u interesu projekta Horizon je da u cilju istraživanja i nauke treba da se oslonimo na iskustva SAD-a koja obuhvataju razvoj djece u najranijem dobu, poznat pod nazivom Early Childhood Development, za što je do sada bio zadužen Comenius program, a nastavlja svoje aktivnosti u sklopu projekta Horizon.

Zakonodavstvo o pravima djece treba da uspostavlja tehnološku pismenost kao temelj osnova za učenje, pozivajući se na akademsku izvrsnost u kontekstu tehnologija 21. vijeka.

Vještine za obrazovanje u 21. vijeku idu korak dalje. Napredak u kognitivnim naukama pokazuje da se učenje značajno povećava kada učenici učestvuju u akademskoj studiji putem autentičnih, iskustva iz stvarnog svijeta. Vještine za angažovanje u 21. vijeku treba da se grade se sa opsežnim istraživačkim tijelima, kao i na pozivima vlade, biznisa i industrije za višim nivoima spremnosti na radnom mjestu, da se jasno definiše šta je studentima potrebno da bi napredovali u današnjem digitalnom dobu.

Svjesna tehnološke zaostalosti u odnosu na SAD, EU nastoji da otkloni ograničenja u integrisanju evropskih istraživanja i promoviše politiku inovacija. To nastojanje je zahtijevalo obuhvatanje i povezivanje razvojnih politika, obrazovnih politika, politiku državnih pomoći, zaštite intelektualnog vlasništva i životne okoline. Na taj način nauka, tehnologija i obrazovanje realizuju Lisabonske ciljeve (Commission Staff Working Document, 2009).

Ubrzani tehnološki razvoj u sektoru informaciono-komunikacionih tehnologija i istraživanja zahtijevaju maksimalno angažovanje univerziteta u EU. Takvu praksu bi mogli slijediti univerziteti u zemljama tranzicije. Zajednička politika razvoja istraživanja na univerzitetima i institutima u EU djeluje integrativno uz angažovanje šire društvene zajednice kao i finansijskih sredstava. Pod pritiskom globalizacije stvaraju se nove vrijednosti na osnovu intelektualnog kapitala, IT tehnologija, novih tehnoloških naučnih rješenja što predstavlja novu ekonomiju. Uvode se nova pravila poslovanja, klasični ekonomski zakoni i pravila poslovanja sve više nestaju. Kao rezultat obrazovne integrativne politike u cilju strateške potrebe dostizanja tehnoloških lidera, već su se aktivno uključile bivše zemlje istočnog  bloka.

U segmentu socijanih izazova Horizon 2020 će i dalje promovisati ideju potrebe razvoja humanističkih nauka. Naime, sociolozi i filozofi upozoravaju na činjenicu da se društvo kulturološki ne može adaptirati na nagli razvoj IT i komunikacionih tehnologija i nagle promjene životne sredine. Humanističke nauke bi mogle preuzeti ulogu katalizatora između visoke tehnologije i kulturoškog adaptiranja društva u virtuelnom okruženju. (Adižes, 2002).

Možemo zaključiti da su u razvoju društva neophodne nauke koje  ne smiju ostati bez studijskih programa zbog trenda i fokusiranja društva na nova tehnološka rješenja i IKT.

Dok se tehnologija i podsistemi koji se odnose na nju brzo mijenjaju, čovjekova sposobnost da prati ove promjene, da razvije nove okvire odnosa, nove modele koji se odnose na novu stvarnost, ukratko, sposobnost stvaranja i prihvatanje novih ideologija je ograničena. Posledica nedostatka balansirane promjene je da sistem počinje da pokazuje određene sociološko-ekološke pukotine (Adižes, 2002).

Zajedno sa šest osnovnih uslova za efikasno korištenje tehnologije kao što je opisano u okviru ovog rada, Obrazovanje za 21. vijek će doprinjeti uspjehu studenata kao pojedinaca koji teže da žive, uče i rade u digitalnom dobu. Evropska Unija je različitim programima  podsticala saradnju, ljudski kapital, ideje, a što je najvažnije inovativnost. Prema ugledu na EU na našim prostorima vrijeme je za usvajanje novih obrazovnih politika inovacija, koje bi mogle biti rješenje za jugoistok Evrope, koji karakteriše nizak stepen ekonomskog i društvenog razvoja.

Politika inovacija omogućuje bolja infrastrukturna i finansijska rješenja, pristup znanju i iskustvima, saradnju sa istraživačkim centrima, pristup preduzetničkom kapitalu, naročito fondovima rizičnog kapitala. Inovacije  nezadrživo izrastaju u presudnu prednost svake zemlje, a inovacije u obrazovanju predstavljaju silu, koja, u krajnjem slučaju, predstavlja osnov za ekonomsku dobit (Čalić, 1971).

Različitim mehanizmima međunarodne saradnje moguće su aplikacije  pretpristupnim i pristupnim fondovima EU. Projekte je moguće realizovati putem regionalne saradnje između univerziteta i istraživačkih centara koji omogućuju razvoj regionalne inovacijske strategije. Ona omogućuje saradnju koja se temelji na znanju i tehnološkim inovacijama, razvoju informacionog društva i održivom razvoju. Atraktivne su i aplikacije na polju upravljanja energijom i otpadom, obnovljivim izvorima energije, održivom turizmu, ali promociji i održanju regionalnih identiteta.

EU je utemeljila inovacionu strategiju na osnovu izjave EU komisije (Putting knowledge in to practice, 2006). Ona omogućuje tehnike približavanja inovacija vođenim potrebama industrije i tržišta u cilju efikasnosti i konkurentnosti. Strateške smjernice inovacija uz snažno učešće univerziteta i istraživačkih centara su: stvaranje znanja, osiguravanje kapitala, izgradnja tržišta i ljudski kapital. Univerziteti su svojim politikama dužni da omoguće mladima kompetencije i vještine koje bi im u procesu globalizacije omogućile vertikalnu i horizontalnu mobilnost na tržištu rada u informacionom društvu i novim tehnologijama.

Na tržištu rada je promjenjena percepcija kompetencija studijskih programa iz prošlog tehnološkog doba. Poslodavci od zaposlenika zahtijevaju uz stručne i dodatne vještine u organizovanju, komuniciranju, analitičnosti u rješavanju problema i inovativnost. To uključuje ukupne intelektualne sposobnosti, društvenu i interpersonalnu komunikaciju uz sposobnost donošenja efikasnih odluka i adaptivnog planiranja u dinamičnom i nesigurnom poslovnom okruženju. U svjetskoj ekonomiji situacija je pomalo kao u Alisi u zemlji čuda, gdje jedan od čudnih likova kaže Alisi: Ovdje moraš da trčiš jako brzo da bi ostala u mjestu (Reinart, 2006). 

 

 

Era digitalne pismenosti

Kako se društvo mijenja, vještine potrebne za rješavanje složenih životnih situacija se također mijenjaju. Pismenost informacionih i komunikacionih tehnologija se definiše kao sposobnost korištenja “digitalne tehnologije, komunikacijskih alata ili mreža za pristup, upravljanje, integraciju, evaluaciju i kreiranje informacija kako bi se funkcionisalo u društvu znanja” (Međunarodni panel za ICT pismenost, 2017) (International ICT Literacy Panel, 2017).  Dostupno na:

http://www.ictliteracy.info/rf.pdf/Digital-Skills-and-Learning-Report2017.pdf

  • Osnovna pismenost: Da li studenti mogu pokazati znanje jezika (na engleskom) i računanje na nivoima neophodnim za uspjeh na poslu i u društvu digitalnog doba?
  • Naučna pismenost: Da li studenti imaju znanje i razumijevanje naučnih koncepata i procesa potrebnih za donošenje odluka i učešće u društvenim sistemima?
  • Ekonomska pismenost: Mogu li studenti identifikovati ekonomska pitanja, ispitati posljedice promjena u ekonomskim uvjetima i javnim politikama, te izmjeriti troškove u odnosu na korist?
  • Tehnološka pismenost: Da li studenti znaju koja je tehnologija i kako se ona može efikasno i efektivno koristiti za postizanje specifičnih ciljeva?
  • Vizuelna pismenost: Mogu li studenti interpretirati, koristiti i kreirati vizuelne medije na način koji unaprijed razmišlja, odlučuje, komunicira i uči?
  • Informaciona pismenost: Da li su studenti sposobni da efikasno procjenjuju, lociraju, sintetizuju i koriste informacije te da koriste ove funkcije koristeći tehnologiju?
  • Multikulturalna pismenost: Mogu li studenti razumjeti i cijeniti sličnosti i razlike između običaja, vrijednosti i vjerovanja vlastite kulture i kultura drugih?
  • Globalna svijest: Da li studenti prepoznaju i razumiju odnose među različitim entitetima (narodima) širom svijeta?

 

Inventivno razmišljanje

Stručnjaci se slažu da kako tehnologija postaje sve prevladavajuća u našim svakodnevnim životima, kognitivne sposobnosti postaju sve kritičnije. „Zapravo, zato što tehnologija pojednostavljuje jednostavne zadatke, ona stavlja veći teret na vještine višeg nivoa“.

(International ICT Educational Panel Theme, 23. april 2018).    Dostupno na:

https://iite.unesco.org/news/ministerial-forum-global-dialogue-on-ict-and-education-innovation-towards-sdg-4/

https://iite.unesco.org/theme/future-schools/

  • Prilagodljivost-upravljanje složenošću: Da li studenti mogu da se nose sa različitim okruženjima, ciljevima, zadacima i inputima dok razumiju i poštuju organizaciona ili tehnološka ograničenja vremena, resursa i sistema?
  • Samoregulacija: Da li su studenti u stanju da postavljaju ciljeve vezane za učenje, planiraju ostvarivanje tih ciljeva, samostalno upravljaju vremenom i trudom, te da samostalno procjenjuju kvalitet učenja i bilo koje proizvode koji proizlaze iz iskustva učenja?
  • Radoznalost: Da li studenti imaju želju da znaju ili iskru interesa koji vodi do istraživanja?
  • Kreativnost: Da li su studenti sposobni da donesu nešto što je originalno, bilo da je lično (originalno samo za pojedinca) ili kulturno (gde rad značajno doprinosi domenu kulture koji su priznali stručnjaci)?
  • Uzimanje rizika: Da li su studenti voljni da prave greške, zagovaraju nekonvencionalne ili nepopularne pozicije ili se bave izazovnim problemima bez očiglednih rješenja, tako da se njihov lični nivo, integritet ili postignuća poboljšavaju?
  • Razmišljanje višeg reda i razumno obrazloženje: Da li su studenti upoznati sa kognitivnim procesima analize, poređenja, zaključivanja / tumačenja, evaluacije i sinteze, kako se primjenjuju na niz akademskih domena i konteksta rješavanja problema?

 

Efektivna komunikacija

Prema Samitu o pismenosti 21. vijeka (2018), (According to the 21st Century Summit (2018), Informacione i komunikacione tehnologije podižu prepreke kompetencijama koje su potrebne za uspjeh u 21. vijeku. Istraživači i poslovna zajednica se slažu: efikasne komunikacijske vještine su neophodne za uspjeh današnjeg društva zasnovanog na znanju.    Dostupno na:     https://www.nmc.org/nmc-horizon/

  • Tajming i kolaboracija: Mogu li studenti zajednički komunicirati s jednim ili više pojedinaca, radeći s drugima na rješavanju problema, stvaranju novih proizvoda ili učenju i savladavanju sadržaja?
  • Interpersonalne vještine: Da li su studenti sposobni da čitaju i upravljaju sopstvenim i tuđim emocijama, motivacijama i ponašanjima tokom društvenih interakcija ili u socijalnim interaktivnim kontekstima?
  • Lična odgovornost: Da li studenti demonstriraju dubinu i valutu znanja o pravnim i etičkim pitanjima vezanim za tehnologiju, u kombinaciji sa sposobnošću primjene tog znanja za postizanje ravnoteže i poboljšanja integriteta i kvaliteta života?
  • Socijalna i građanska odgovornost: Mogu li studenti upravljati tehnologijom i upravljati njenom upotrebom na načine koji promovišu javno dobro i štite društvo, okoliš i demokratske ideale?
  • Interaktivna komunikacija: Da li studenti generišu smisao putem razmjene koristeći niz savremenih alata, prenosa i procesa?

 

Visoka produktivnost

Prema američkom Odjeljenju za rad (1999), „živimo u novoj ekonomiji, koju pokreće tehnologija, potaknuta informacijama i vođena znanjem“.

Iako još uvijek nisu fokusirane na univerzitetima, ove vještine često određuju da li osoba uspijeva ili ne uspijeva da bude konkurentna na današnjem tržištu rada koje zahtjeva:

  • Davanje prioriteta, planiranje i upravljanje rezultatima: Da li se studenti organizuju kako bi efikasno postigli ciljeve konkretnih projekata ili problema?
  • Efikasno korištenje alata iz stvarnog svijeta: Da li studenti mogu koristiti alate iz stvarnog svijeta (tj. hardver, softver, umrežavanje i periferne uređaje koje koriste radnici informacione tehnologije) na odgovarajuće načine?
  • Sposobnost proizvodnje relevantnih, visokokvalitetnih proizvoda: Da li su studenti sposobni da razvijaju intelektualne, informativne ili materijalne proizvode koji služe autentičnim svrhama i nastaju kao rezultat njihovog korištenja realnih alata za rješavanje ili komunikaciju o stvarnim problemima?

 

Evropski kvalifikacioni okvir-EQF

Kako bi se ostvarili Bolonjski i Kopenhaški procesi EU je pokrenula realizaciju Evropskog kvalifikacionog okvira EQF, kako bi odgovorili na različite akademske i individualne potrebe i želje, ali i na raznovrsne potrebe tržišta rada. Praktično, EQF–EU komisija (2008) je uvela pojmove ishoda učenja, kompetencija i profila u visoko obrazovanje.

Program EQF (2008) donesen u saradnji sa poslodavcima i obrazovnim ustanovama, trebalo je da do 2012. godine doprinese razumjevanju i lakšem upoređivanju svih stečenih kvalifikacija opisanih u jednom od osam referentnih okvira, koji opisuju ono što diplomac zna, razumije i može učiniti.

Kurikulum  se zasniva na ishodima učenja i u skladu sa tim definiše se kompetencija. Ako se kurikulumi zasnivaju prema standardima EU univerziteta, onda sadržavaju više vrsta kompetencija, i to su složeni ili multidisciplinarni kurikulumi.

Diplomac na svim ciklusima bi savladao određene vještiname, koje su stručne, odnosno  profesionalne (subject specific competences). To su dijelovi ishodišta njegovog profesionalnog zanimanja, odnosno kvalifikovanost osnovnog zanimanja sa kojim će se baviti (npr.ekonomija) uz specifične kompetencije, koje se sastoje od modula bliskih osnovnoj stručnoj oblasti. 

Studenti usvajaju znanja iz dodatne grupe modula značajnih za buduće lidere u ekonomiji, kao npr. kontroling, međunarodno poslovanje, ili upravljanje znanjem.

U trećem segmentu kompetencija bi se trebala iskoristiti grupa tzv. izbornih predmeta, što predstavlja opšti nivo obrazovanja u vidu opštih kompetencija (generic competence) koji na prvi pogled nemaju veze sa budućim zanimanjem, ali to i jeste osnova multidisciplinarnosti.

U tom cilju savladavaju vještine koje nemaju direktne veze sa strukom, kao geopolitika, politički sistemi, ekonomska ili kulturna diplomatija, značaj tehnologija i komunikacija, multimediji, saobraćaj, ekologija, EU integracije, itd.

Generičko znanje omogućava analitičnu sposobnost studenta, sposobnost planiranja i organizovanja, vještine menadžera, informacionih tehnologija, sposobnost pronalaženja literature i sofisticirano analiziranje informacija iz različitih izvora, rješavanje problema, sposobnost timskog rada i rada u međunarodnom okruženju.

 

 

Metodologija

 

Metodologija operacionalizacije vještina za 21. vijek u visokom obrazovanju je razvijena kroz proces koji je uključivao pregled literature, istraživanje o novim karakteristikama Net generacije, pregled trenutnih izveštaja o trendovima radne snage iz biznisa i industrije, analizu nacionalno priznatih setova vještina, inputa od strane edukatora, podataka iz ankete nastavnika i reakcije konstitutivnih grupa. Neki od ovih izvora navedeni su u nastavku:

 

https://www.umultirank.org/about/methodology/indicators/

 

  • Nacionalni standardi obrazovnih tehnologija (NETS) za studente, 2000. Međunarodno društvo za tehnologiju u obrazovanju. Dostupno na: https://www.iste.org/standards

 

  • Kakvi su radni zahtjevi škola, rad sekretarske komisije za postizanje neophodnih vještina, na primjeru američkog ministarstva rada? Dostupno na ISTE standardi

https://wdr.doleta.gov/SCANS/whatwork/

https://wdr.doleta.gov/SCANS/whatwork/whatwork.pdf

 

  • Standardi za tehnološku pismenost: sadržaj za studij tehnologije, još 2010. god., Međunarodna asocijacija za tehnološko obrazovanje. Dostupno na

https://books.google.ba/books?id=VwEoDwAAQBAJ&pg=PA143&lpg=PA143&dq=www.iteawww.org/TAA/PDFs/xstnd.pdf&source=bl&ots=vLYOrDSQMn&sig=ACfU3U0NMU4i6NAz3X0ogif_1cWRd9xdUQ&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwis4oP6r83jAhVCXxoKHRdoD9kQ6AEwAHoECAkQAQ#v=onepage&q=www.iteawww.org%2FTAA%2FPDFs%2Fxstnd.pdf&f=false

 

  • Pismenost 21. vijeka u konvergentnom medijskom svijetu, 2002. Samit pismenosti 21. vijeka. Dostupno na:

www.21stcenturyliteracy.org/white/WhitePaperEnglish.pdf

 

  • Biti sposoban za informacione tehnologije 21. vijeka, Odbor za informatičku pismenost, Nacionalno istraživačko vijeće. Dostupno na:

https://www.nap.edu/catalog/6482/being-fluent-with-information-technology

  • Standardi informatičke pismenosti za studentsko učenje, 1998. Američko udruženje školskih bibliotekara (AASL), Asocijacija obrazovnih komunikacionih tehnologija (AECT) i Američka bibliotečka asocijacija (ALA). Dostupno na:

https://www.ala.org/ala/advocacybucket/informationliteracy.pdf

  • Tehnički govor: Zašto svi Amerikanci moraju znati više o tehnologiji, 2002. Nacionalna akademija inženjerstva i Nacionalno istraživačko vijeće. Dostupno na:

www.nap.edu/books/0309082625/html/

https://www.nae.edu/77593/Technically-SpeakingWhy-All-Americans-Need-to-Know-More-About-Technology

  • Priprema studenata za 21. vijek, Američko udruženje školskih administratora:

https://files.eric.ed.gov/fulltext/ED427429.pdf


  • Digitalna transformacija: Okvir za IKT pismenost, 2002. Izvještaj Međunarodne informacione i komunikacijske tehnologije (ICT) Pismena ploča za usluge testiranja obrazovanja (ETS). Dostupno na: (zbog problema sa serverom) URL naveden dole upisati na vaš browser https://www.ets.org/Media/Research/pdf/ICTREPORT.pdf
  • Kako ljudi uče: mozak, um, iskustvo i škola, 1999. Bransford, J., Brovn, A., & Cocking, R., Eds. Dostupno na: www.nap.edu/html/howpeople1/

 

Zaključak

Bolonjskom deklaracijom je upozoreno na nejednak učinak reformi, te je izražena opredjeljenost prema potpunoj realizaciji preuzetih ciljeva i istaknuta ključna pitanja koje treba riješiti na polju autonomije i odgovornosti visokošlolskih ustanova, socijalne dimenzije i jednakih mogućnosti u obrazovanju (Bologna Declaration, 1999).

Kada smo prihvatili Bolonjski proces u želji da se priključimo Evropi znanja, procesi istinske visokoškolske reforme su zaustavljeni. Javni  univerzitet je u osnovi državni  ali ne i autonoman, jer  način finansiranja i dalje ostaje efikasan način administrativne i političke kontrole. Univerzitet bez birokratskih ograničenja, može dizajnirati obrazovni program koji će se moći prilagoditi zahtjevima tržišta, posebno u sektorima koji zahtijevaju značajan stepen strukovnog znanja i vještina poput informaciono-komunikacionog sektora, biotehnologije ili medicinskih nauka.

Takva prilagođenost univerziteta omogućit će našim kompanijama konkurentnost u EU. Onoga trenutka kada tržište počne da diktira istraživački i akademski kurikulum i ciljeve istraživanja i obrazovanja, tog trenutka prestaje i autonomija. Pri tome se sa jedne strane garantuje akademska autonomija, a sa druge strane se ona ukida premeštajući fokus finansiranja na projektno i tržišno.

Usvajanje novih obrazovnih politika trebalo bi omogućićti istinsku autonomiju univerziteta u cilju restrukturiranja obrazovnog sistema koje je dužno preuzeti vodeću razvojnu ulogu u društvu, jer će samo obrazovanje i nauka omogućiti tehnološki razvoj. Autonomnost i nezavisnost univerziteta ne znači samo nezavisnost u izradi studijskih programa, ili organizaciji uprave i administracije.

Decentralizacija univerziteta ne znači samo decentralizaciju vođstva univerziteta već i decentralizaciju sredstava iz budžeta kao i onih koja su zaradili studenti i profesori u univerzitetskim istraživačkim centrima, ili projektima. Fakulteti trebaju stvarni status pravnog lica, da bi dobijenim budžetskim sredstvima raspolagali autonomno kao i dodatno obezbjeđenim vlastitim sredstvima od istraživačkih projekata.

Inovativan univerzitet može obezbjediti dodatna sredstva, od pronalazaka na univerzitetskim laboratorijima koji se mogu komercijalizovati bolje od konkurencije, u saradnji sa privrednim subjektima i učešćem u tehnološkim parkovima. Na taj način će se omogućiti razvoj, osnivanje instituta, uvođenje atraktivnih i multidisciplinarnih studijskih programa itd.. Korisna su različita učešća u projektima u cilju korištenja sredstava pristupnih ili predpristupnih fondova EU, te korištenje saradnje sa inovatorima u zajedničkim projektima.

Menadžmemt i nastavni kadar nije izuzet od društvene odgovornosti. Univerziteti mogu obezbijediti konsenzus šire društvene zajednice kao lidera razvoja, kao faktor koji proizvodi diplomce sposobne da učestvuju u ekonomskim procesima. Visokoškolske obrazovne ustanove obezbjeđuju strateške resurse u vidu ljudskih resursa (studenata) koji posjeduju znanje i vještine atraktivne za poslodavce, te su osposobljeni za samozapošljavanje, što značajno doprinosi razvoju društva.

Pod pritiskom globalizacije nauka će se integrisati sa integralnom proizvodnjom društva, jer rad i sofisticirana tehnološka proizvodnja omogućuje usvajanje novih znanja za razliku od tradicionalnog načina. Ovako restrukturirani obrazovni sistem može preuzeti vodeću ulogu u društvu, jer se u integralnoj proizvodnji društva povećava uloga i značaj obrazovnog sistema.

Decentralizovanost i autonomnost omogućuje funkcionisanje integrisanog univerziteta, što znači integrisanog u znanju, resursima, istraživačkim kapacitetima, udruženim studentima i nastavnicima.

Integrisan Univerzitet omogućuje multidisciplinarna istraživanja, saradnju studenata na sva tri ciklusa studija, u cilju operativnosti, ušteda, modernizacije studijskih programa i vanrednih prihoda. Princip institucionalne autonomije može se definisati kao neophodan stepen nezavisnosti od spoljašnjih uplitanja koje Univerzitet zahtijeva u odnosu na njegovu unutrašnju organizaciju i upravljanje, unutrašnje raspodijele finansijskih sredstava i generisanje prihoda od nejavnih izvora, regrutovanja osoblja, određivanje uslova studiranja i, konačno, slobodu u izvođenju nastave i istraživanja, naravno uz jasnu i tarnsparentno donesenu regulativu.

 

Reference:

 

Adižes, I. (2002). Menadžment za kulturu. Novi Sad: Adižes menadžment konsalting. str. 12

Čalić, D. (1971). Nauka i obrazovni proces. Beograd: Institut za političke studije FPN. str. 34

Drucker, P. (2006). Moj pogled na menadžment. Novi Sad: Adizes str, 309, 311.

Howkins, J.: Kreativna ekonomija, Zagrab: Binoza press, 2003., str. 80

Milijević, S. (1993). Pedagoške inovacije u teoriji i praksi. Banjaluka: Glas. str. 9

Reinert, E.S. (2006). Globalna ekonomija. Beograd: Čigoja štampa. str..95. ibidem. 95

 

Web dokumenti:

Bologna declaration. (1999), preuzeto, 01.09.2019. sa http://europa.eu/legislation_summaries/education_training_youth/lifelong_learning/c11088_en.htm

Council conclusions of 12 May 2009 on a strategic framework for European cooperation in education and training (‘ET 2020’), preuzeto 10.07.2019. sa http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2009:119:0002:0010:en:PDF,

 

Council Conclusions of 12 May 2009 on a

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=CELEX:52009XG0528(01)

(ET 2020) [Official Journal C 119 of 28.5.2009]. preuzeto, 09. 08. 2019.sa

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=LEGISSUM:ef0016

European Parliament and of the Council and Council Decision No

970/2006/Euratom and amending Decisions C(2007) 1509 and C(2007) 1625.

https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/index.cfm?fuseaction=list&coteId=3&year=2011&number=174&language=EN    

http://ec.europa.eu/research/horizon2020/index_en.cfm,  preuzeto 01. 08. 2019.

 

Putting knowledge into practice, A broad-based innovation strategy for the EU (2006), dokumentom COM/2006/502 final, Bruxelles,13.09. 2006, preuzeto 02. 07. 2019. Sa

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2006:0502:FIN:en:PDF

 

The European Qualifications Framework for lifelong learning, (2008), preuzeto, 05. 10. 2019. Sa http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2008:111:0001:0007:EN:PDF